Mostra di Antun Motika a Osijek
U subotu 2. srpnja 2016. godine u 19 sati u Galeriji Waldinger (Fakultetska 7, Tvrđa, Osijek) otvorit će se izložba fotokolažaa Antona Motike iz zbirke umjetnina Grada Pule.
Gostujuća izložba koja predstavlja izbor fotokolaža Antuna Motike želi skrenuti pozornost na umjetnikove fotokolaže, kao jedan od segmenata relativno neistraženog područja širokog autorovog stvaralaštva, kao i doprinijeti valorizaciji tog malo poznatog segmenta Motikinog opusa. Atelierski eksperimenti Antuna Motike- započeti 1940-ih, a nastavljeni do umjetnikove smrti 1992. - nikada nisu temeljito proučeni, prezentirani i evaluirani kao izniman osobni doprinos i anticipacija «nove umjetničke prakse» 70-ih i kasnijih desetljeća, zapisao je Darko Glavan u katalogu retrospektivne izložbe Antuna Motike 2002. godine.
U širem smislu - u likovnoj umjetnosti, književnosti ili filmu, kolaž predstavlja svaki tekst građen od heterogenih materijala, dok je u užem smislu to likovni žanr koji nastaje konstrukcijom i lijepljenjem različitih materijala na podlogu. U eksperimentima, kolažima i fotokolažima, Motikino inkorporiranje sadržaja iz svakodnevnog života u sferu umjetnosti i tretiranje kolaža kao samostalnog likovnog izraza može se promatrati kao jedinstvena pojava u okvirima hrvatske umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.
Fotokolaže predstavljene izložbom u galeriji Waldinger možemo grupirati u nekoliko tematskih skupina, obzirom na dominantni motiv. Prizori su utemeljeni u autorovim likovnim i formalnim vještinama i talentu, a neobične vizionarske kreacije drže pažnju promatrača u stanju tenzije i nesigurnosti, zbog fragmentarnosti, nedorečenosti, višeznačnosti i smisla koji izmiče. Predmet umjetnikova interesa predstavljaju pitanja - kako rasformirati realnost i doći do drugačijih oblika? Registar fragmenata predstavlja kaleidoskop različitih elemenata - u jednoj slici kombiniraju se dijelovi različitih prizora i različitih perspektiva, fragmenti oblika različitih proporcija, stvarajući nove, čudesne kombinacije i začudne odnose. Nelinearno, iščašeno iskustvo svijeta transformira svakodnevne motive u oniričke slike.
Motikini fotokolaži predstavljaju panoramu transfiguriranih prikaza, distorzija ljudskih lica i tijela, detalja životinja, kao specifičnu hibridnu ikonografiju, uključuju elemente strojeva, ikonografiju tehnološkog svijeta, industrijsku tematiku i fragmente prizora iz svemira. Referiranje na svijet tehnologije i zanimanje za svemirska prostranstva, prisutno je od kraja 1950-ih godina, a poticaj autoru dolazi u obliku vijesti o svemirskim istraživanjima. No interes Antuna Motike za scenarije budućnosti možemo pratiti još od autorova djetinjstva, kroz zanimanje za znanstvenu fantastiku, a vidljiv je u crtežu Futuropolis (1917).
U albumima pulske Zbirke pronalazimo i zanimljivu skupinu fotokolaža mobilne, fleksibilne strukture, kinematičkih svojstava. Pojedine slike na podlogu nisu čvrsto pričvršćene, stvarajući rad namijenjen listanju, poput flip-books,knjižica za animaciju. Takav se kolaž listanjem animira, svakim okrenutim listom, i svakim pomicanjem sličice, u novoj fazi slika dolazi do nove kompozicije i poprima novi oblik. Listanjem slika preobražavaju se figure i stvaraju nove, a radove karakterizira dinamična, pokretna i promjenjiva struktura. Mobilni kolaž pretpostavlja nove kombinacije slika, koje se manifestiraju pokretanjem, a podrazumijeva i ljudsku aktivnost. Istraživanje bliskih procedura u radovima na papiru (kolaž), pokretnim i statičnim slikama, otvara pitanja o pronađenim slikama (found image, slika kao ready made) te fragmentaciji i dis/kontinuitetu unutar slike.
Uz fotokolaže koji zauzimaju središnje mjesto, manji dio izložbe posvećen je radovima okupljenih oko naziva "Vrpce i linije", a predstavljaju crteže apstraktnih uzoraka arabeske. Linije u pokretu predstavljanju Motikinu interpretaciju vizualne poezije, kao mogućnosti vizualnog doživljaja glazbe, intervenirajući na površinu papira lakim, prozračnim ritmiziranim linijama koje nastaju na ideji "automatskog pisma".
Gostujuća izložba koja predstavlja izbor fotokolaža Antuna Motike želi skrenuti pozornost na umjetnikove fotokolaže, kao jedan od segmenata relativno neistraženog područja širokog autorovog stvaralaštva, kao i doprinijeti valorizaciji tog malo poznatog segmenta Motikinog opusa. Atelierski eksperimenti Antuna Motike- započeti 1940-ih, a nastavljeni do umjetnikove smrti 1992. - nikada nisu temeljito proučeni, prezentirani i evaluirani kao izniman osobni doprinos i anticipacija «nove umjetničke prakse» 70-ih i kasnijih desetljeća, zapisao je Darko Glavan u katalogu retrospektivne izložbe Antuna Motike 2002. godine.
U širem smislu - u likovnoj umjetnosti, književnosti ili filmu, kolaž predstavlja svaki tekst građen od heterogenih materijala, dok je u užem smislu to likovni žanr koji nastaje konstrukcijom i lijepljenjem različitih materijala na podlogu. U eksperimentima, kolažima i fotokolažima, Motikino inkorporiranje sadržaja iz svakodnevnog života u sferu umjetnosti i tretiranje kolaža kao samostalnog likovnog izraza može se promatrati kao jedinstvena pojava u okvirima hrvatske umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.
Fotokolaže predstavljene izložbom u galeriji Waldinger možemo grupirati u nekoliko tematskih skupina, obzirom na dominantni motiv. Prizori su utemeljeni u autorovim likovnim i formalnim vještinama i talentu, a neobične vizionarske kreacije drže pažnju promatrača u stanju tenzije i nesigurnosti, zbog fragmentarnosti, nedorečenosti, višeznačnosti i smisla koji izmiče. Predmet umjetnikova interesa predstavljaju pitanja - kako rasformirati realnost i doći do drugačijih oblika? Registar fragmenata predstavlja kaleidoskop različitih elemenata - u jednoj slici kombiniraju se dijelovi različitih prizora i različitih perspektiva, fragmenti oblika različitih proporcija, stvarajući nove, čudesne kombinacije i začudne odnose. Nelinearno, iščašeno iskustvo svijeta transformira svakodnevne motive u oniričke slike.
Motikini fotokolaži predstavljaju panoramu transfiguriranih prikaza, distorzija ljudskih lica i tijela, detalja životinja, kao specifičnu hibridnu ikonografiju, uključuju elemente strojeva, ikonografiju tehnološkog svijeta, industrijsku tematiku i fragmente prizora iz svemira. Referiranje na svijet tehnologije i zanimanje za svemirska prostranstva, prisutno je od kraja 1950-ih godina, a poticaj autoru dolazi u obliku vijesti o svemirskim istraživanjima. No interes Antuna Motike za scenarije budućnosti možemo pratiti još od autorova djetinjstva, kroz zanimanje za znanstvenu fantastiku, a vidljiv je u crtežu Futuropolis (1917).
U albumima pulske Zbirke pronalazimo i zanimljivu skupinu fotokolaža mobilne, fleksibilne strukture, kinematičkih svojstava. Pojedine slike na podlogu nisu čvrsto pričvršćene, stvarajući rad namijenjen listanju, poput flip-books,knjižica za animaciju. Takav se kolaž listanjem animira, svakim okrenutim listom, i svakim pomicanjem sličice, u novoj fazi slika dolazi do nove kompozicije i poprima novi oblik. Listanjem slika preobražavaju se figure i stvaraju nove, a radove karakterizira dinamična, pokretna i promjenjiva struktura. Mobilni kolaž pretpostavlja nove kombinacije slika, koje se manifestiraju pokretanjem, a podrazumijeva i ljudsku aktivnost. Istraživanje bliskih procedura u radovima na papiru (kolaž), pokretnim i statičnim slikama, otvara pitanja o pronađenim slikama (found image, slika kao ready made) te fragmentaciji i dis/kontinuitetu unutar slike.
Uz fotokolaže koji zauzimaju središnje mjesto, manji dio izložbe posvećen je radovima okupljenih oko naziva "Vrpce i linije", a predstavljaju crteže apstraktnih uzoraka arabeske. Linije u pokretu predstavljanju Motikinu interpretaciju vizualne poezije, kao mogućnosti vizualnog doživljaja glazbe, intervenirajući na površinu papira lakim, prozračnim ritmiziranim linijama koje nastaju na ideji "automatskog pisma".
